PISMO RODITELJIMA, UČENICIMA I SVIM PRIJATELJIMA ŠKOLE

Dragi učenici, poštovani roditelji, dragi prijatelji škole,

u ovo neobično i nepredvidljivo vrijeme potrebno je stati na trenutak i osvrnuti se na sve dobro i poticajno što smo zajedno postigli.
Nikome nije lako i životna je vrijednost danas učiti iz svakodnevice. Naša je svakodnevica postala mjesto brige, borbe, iščekivanja kojemu ne znamo ni početak ni kraj. Mjesto brige. A u našoj školi trudimo se tu jednu novu i okolnostima nametnutu brigu svesti na običnu, školsku, brigu obojanu bojama, da ne bude sve tako sivo… Trudimo se živjeti obični školski život koji volimo, poznajemo i koji nas gradi. Trudimo se svojim učenicima ne dirati svakodnevicu, ostaviti je onakvom na kakvu su navikli, na kakvu imaju pravo.
U novim okolnostima, to je zahtjevno i iziskuje puno više promišljanja, pripremanja, usmjeravanja, učenja nego ikada do sada. Pa ipak, naši se učitelji trude da učenici što manje osjete sjetnu svakodnevicu. Želimo da to znate i prepoznate. A po sitnicama i uočljivim djelima vidimo da i znate i prepoznajete.

Teško je pod maskama živjeti. Razgovarati. Teško je ne moći zagrliti svoju najbolju prijateljicu. Teško je ne moći škicnutu nekoga tko ti se sviđa.
Ali naši su učenici jako odgovorni! I hvala i vama i njima na tome! Zajedno možemo sačuvati sigurnost u školi u razumnim mjerama. Nije bez razloga ona dobra stara- Zajedno smo jači. Jesmo!

Jučer je pao snijeg. Kad padne prvi snijeg, škola uvijek postane malo glasnija. Razigra se jer se svi vesele. Primijetila sam djecu koja su otvorila prozor i gurnula glave van, loveći pahuljice. To je trajalo sekundu, a onda su se brzo vratila unatrag i krenula redom na prozor, poštujući razmak. Na kraju je ostao dječak koji im je nešto rekao, svi su se odmaknuli i on je maknuo masku samo da osjeti pahuljice… Bilo je dirljivo vidjeti novo normalno, kombinaciju odgovornosti i prirodnosti…

Veliko hvala svim roditeljima na odgovornosti, suradnji, poštivanju mjera i pravila. Znamo da nije jednostavno. I zato razumijemo da ulažete dodatnu energiju. I zato vam puno hvala.

Posebno hvala svim liječnicima NZJZ Andrija Štampar koji brzo, s nevjerojatnom dozom pozitive i požrtvovnosti pomažu, rješavaju, usmjeravaju kad se nađemo u novoj situaciji povezanoj s pandemijom.

Najviše hvala učenicima koji nam obojaju svaki novi dan i zbog kojih sve bude lakše ostvarivo.

Pandemija nam je donijela neka nova mjerila. Nove zadatke. Nove nedoumice, strahove, brige. Dotaknula nas je gdje smo najosjetljiviji, prodrmala nas i svakim novim danom sve više zahtijeva od nas. Zato je važno da prepoznamo i podijelimo zahvalnost. Da učimo iz nje. Da budemo jedni drugima podrška.
Humanost, zahvalnost i odgovornost pomoći će da iz ove neobične i nepredvidljive priče izađemo bolji i jači.
Hvala vam!

ravnateljica Majda Tometić, prof.

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje korisničkih usluga te za olakšavanje navigacije našim stranicama.