Učenica 5.d razrednog odjela Jana Brčić sa svojom mentoricom Andreom Bosanac, na natječaju Napiši pjesmu za Vukovar i osvoji bicikl u organizaciji Lions kluba Vukovar, osvojila je 3. nagradu – Vodotoranj. Dana 13. studenog je sa svojom obitelji posjetila Vukovar i sudjelovala na svečanoj dodjeli nagrada. Bila je to prilika da prvi put posjeti ovaj hrabri grad i upozna junaka iz svoje pjesme u prozi U zagrljaju Vodotornja. Jana je za potrebe natječaja snimila i video u kojem interpretira svoj uradak uz iznimnu prezentaciju koja prati njezina promišljanja i ispisane retke. Jana, bravo!
U zagrljaju Vodotornja
Sutra s razredom putujem u Vukovar.
Sve sam isplanirala…s kim ću sjediti u busu, koji sladoled i suvenir kupiti…
Nisam mislila na najvažnije… Ovo neće biti zabava, ovo će biti put suosjećanja s Gradom.
Bila sam jako uzbuđena. U busu mi nije bilo baš zabavno i veselo. Slušali smo priče o ratu.
Stigli smo. Prvo smo obilazili grad.
I nije mi se učinio da je u lošem stanju. Sličan je Zagrebu.
Možda je malo manji, lijep i osunčan, s puno malih i lijepih kućica.
Što mu nedostaje?
Kad sam se okrenula oko sebe, nije bilo nikoga. Svi su nestali.
O, ne! Izgubila sam se!
Okrenula sam se. Ispred sebe sam ugledala Vodotoranj.
Osjetila sam kako mi je neka kapljica vode pala na glavu.
Pogledala sam prema nebu. Zaključila sam da to nije kiša. Sijalo je sunce.
Zanemarila sam kapljicu.
Nakon nekoliko trenutaka kapljica je ponovo pala.
Pogledala sam prema Vodotornju i shvatila da plače.
Upitala sam: „Zašto plačeš?“
On me uzeo svojom velikom rukom i uzdigao visoko, visoko…
Tog su mi se trenutka oči širom otvorile!
Odjednom se naoblačilo i započela je grmljavina.
U zagrljaju Vodotornja vraćena sam u prošlost.
Vidjela sam urušene kuće i tužne ljude.
Osjećala sam se beskrajno tužno.
Svom sam snagom zagrlila Vodotoranj i tješila ga.
„Sve će biti dobro! Ne brini!“
Tog trenutka me Vodotoranj još snažnije zagrlio. Neopisivo prekrasan trenutak.
Zaboravila sam na sve svoje tužne trenutke u svojih deset godina života.
Nisam razmišljala o sladoledu i suveniru, o sutrašnjem testu, o trojci koju sam dobila neki dan.
Samo sam znala da više nikada neću zaboraviti ovaj susret. I prošlost ovoga Grada.
Vukovar će uvijek biti u mome srcu.
Kad me god bude trebao, doći ću Vodotornju i zagrliti ga.
Sunce je svanulo. Kućice su opet bile lijepe i ljudi s osmijehom na licu.
Uvijek i zauvijek ću biti u ovom čarobnom i snažnom zagrljaju.
Jana Brčić, 5.d
Na natječaj su poslane još dvije pjesme učenica 5.d razreda Korine Kozjak Lesički i Filipe Serdarušić (mentorica Andrea Bosanac) te pjesma Tetiane Nechai učenice 4. a (mentorica Jasminka Viher).
I one su svojim stihovima odale počast Vukovaru.
Grad heroj
Grad heroj na istoku države moje
Ponosan stoji na heroje svoje.
Svaki Hrvat u srcu ga nosi,
Pamti žrtvu njegovu
I njime se ponosi.
Vodotoranj i dan danas
Uspravno stoji.
Kao junak pravi
Ničeg se ne boji.
Dunav ispire obale Grada
U njega su potekle rijeke suza tada…
Ponosna sam na ljude
Jer Grad su ljudi.
I neka se nikad nitko ne usudi
Ponoviti te strahote….
Nitko nikad neće uspjeti da
Nam te otme!
Korina Kozjak Lesički, 5.d
VUKOVARU, NEROĐENOM GRADU MOM
Nerođenom gradu mom
što se dogodilo Vukovaru tom?
Neki se sjećaju samo rata,
neki se i danas pitaju: „Gdje je moj tata?“
No, ne brinite se,
ne morate se popeti do stotog kata.
U Vukovaru nema više rata.
Ako pogledate malo bolje,
sve se može vidjeti od dolje,
da sve je to bilo tada,
sloboda Vukovarom vlada sada.
Filipa Serdarušić, 5.d
U Vukovaru
Danas je dobar dan,
bio je rat,
ali sad ga nema.
Idem van
govorim:
Dobar dan, dobar dan.
Vukovar je lijepi grad,
lijepi grad.
Volim grad Vukovar,
puno djece igra se
u Vukovaru.
S neba
puno ptica
gleda na grad.
U Ukrajini je sada rat
ali vjerujem da će biti
kao sada Vukovar.
Ptice će gledati Kijiv
I djeca.
Tetiana Nechai, 4.a