NOĆNA ŠETNJA ŠUMOM

Slikovni rezultat za šuma noćuPriča se da je ta šuma danju obasjana Suncem i u njoj ptice crvkuću, da se djeca u njoj bez straha igraju. Ali noću je mračna, strašna, ukleta, te da u njoj živi vrlo neobična djevojčica.

Kod kuće sam i razmišljam o Šumi. Razmišljam o tome je li priča o Šumi stvarna, ili je to samo jedna velika laž i izmišljotina. Odlučujem sutra ujutro prošetati Šumom.

Jutro je. Mama i tata su na poslu, a ja oblačim svoje nove, ružičasto-bijele traperice i majicu koju mi je baka poklonila, te obujem cipele. Nisam sigurna hoću li se vratiti.

U šumi je prekrasno! Ptice cvrkuću, a ima i krtica! Crno-plava ptičica sleti na granu i znatiželjno me pogledava. Ne vidim išta neobično ovdje, niti u kojem dijelu šume. Sjest ću ovdje na livadu pokraj jezera. Sunce se polako spušta i uskoro će obasjati drugu polovicu Zemlje.
Noć je i upalim svoju svjetiljku. Tišina je. Pada lišće sa grana i začujem sovu. Šuma polako postaje sve jezivija. Hladno mi je. Odjednom začujem korake. Svjetiljka mi se ugasi, a ja se onesvijestim.

Probudim se na istom mjestu, na livadi. Pokraj mene stoji djevočica smeđe kose i nosi slatku, crnu haljinu, najlonke i crne cipele. Izgleda kao da je bila na sprovodu. Gledam u nju, a ona u mene. Nemam snage progovoriti. Djevojčica legne pokraj mene i gleda u zvijezde. Ja učinim isto. Odjednom me djevojčica primi za ruku i pogleda me suznih očiju.

,,Nemoj plakati. Tu sam, uz tebe sam.”, uspijem progovoriti.

Djevojčica se zasmijulji.

Polako pa će zora. Djevojčica se pretvori u prašinu i vjetrar ju odnese.

Ova šuma više mi nije strašna. Ustvari, sutra ću ponovno doći posjetiti Šumu i djevojčicu u njoj te ću ju tješiti sve dok se ne bude osjećala bolje. Bit ću joj prva prijateljica…

                                                      Savanna Lončarić, 6.a