Za mene škola nije samo mjesto učenja, ona je mjesto razvoja i odrastanja. Volim gledati kako se djeca, korak po korak, pretvaraju u mlade ljude i kako kroz iskustva, odnose, izazove i vlastite izbore grade sebe. Lijepo mi je promatrati kako, uz ono što nauče od roditelja, učitelja i vršnjaka, pronađu i ono što je njihovo, što odgovara njihovoj osobnosti, interesima i vrijednostima.

Važno mi je da učenici školu dožive kao mjesto na kojem mogu prihvaćati izazove i kroz njih rasti, a istovremeno osjećati da imaju podršku i sigurnost. Ne mislim da djecu trebamo zaštititi od svega što je teško. Vjerujem da im trebamo pomoći da kroz izazovna iskustva prođu što snažniji, svjesniji sebe i spremniji za ono što ih čeka u životu. Ponekad je podrška upravo u tome da smo uz dijete dok ono prolazi kroz nešto što mu je teško.

Posebno mi je važno da se učenici koji su doživjeli vršnjačko nasilje, zadirkivanje ili neka druga neugodna iskustva u odnosima s vršnjacima osjećaju viđeno, saslušano i podržano. Važno mi je da u takvim situacijama ne ostanu sami, ali i da iz njih izađu s osjećajem vlastite vrijednosti i osnaženi za buduće odnose i izazove.

Vjerujem da u školi, zajedno s roditeljima i vršnjacima, ponekad svjesno, a ponekad sasvim neprimjetno, prenosimo djeci svoje stavove, uvjerenja i vrijednosti. Neke od njih smatram važnima i vrijednima i veseli me kada ih prepoznajem u učenicima. No jednako mi je važno da odrastajući učenici pronađu svoj glas, razvijaju vlastito mišljenje i nauče gledati svijet iz više perspektiva.

Važno mi je da se slušamo. Da se doista čujemo. Da budemo svjesni da svatko od nas gleda iz svojih cipela i da ista situacija ne mora svima izgledati jednako. Možemo imati različite percepcije, doživljaje i mišljenja, a ipak imati isti cilj, dobrobit djeteta.

Volim kada s učenicima, roditeljima i kolegama možemo gledati dugoročno. Ne samo kako ćemo riješiti ono što se događa danas, nego što s time učimo za sutra. I kad nam je jasnija šira i cjelovita slika. Nije to uvijek lako, ali veseli kad uspijemo.

Završila sam psihologiju na Hrvatskim studijima, a 21 godinu radila sam u OŠ Janka Leskovara. U svom se radu posebno bavim stvaranjem uvjeta koji učenicima omogućuju razvoj njihovih potencijala. Završila sam edukaciju za RITHA Practitionera i RITHA Specialista na Radboud Universityju u Nijmegenu u Nizozemskoj. Volim se educirati, učiti i pronalaziti načine kako nova znanja primijeniti u svakodnevnom radu.

I... volim se igrati. Vjerujem da djeca kroz igru uče prirodno, znatiželjno i s puno više radosti. Kada se u školi možemo smijati, istraživati, pogriješiti, pokušati ponovno i pritom se osjećati prihvaćeno, tada je škola puno više od mjesta na kojem se uči.