ŽELJE ZA BUDUĆNOST UMJESTO ČESTITKE

Vrijeme u kojem živimo, neobično je i čudno.

Živimo dane koje bismo u bliskoj budućnosti željeli zamijeniti, igrati neku novu, normalnu igru.

Igru za koju smo shvatili da nam nedostaje.

Odrasli možda ponekad pomisle da djeca žele drukčiju budućnost, onu neku modernu i digitalnu. Žele ona i takve buduće dane, ali žele, možda ne biste povjerovali, i ono o čemu ih mi, odrasli, svakodnevno učimo. Žele u svoja dva kutka, u razum i osjećaje, pospremiti i ono što nije moderno i digitalno.

Ona žele i one male jednostavne stvari.

Naši su učenici poput morskih dubina i ne smijemo ih gledati samo kao površinu mora. U ovo predblagdansko vrijeme svoje misli i želje usmjerila su upravo prema budućnosti, budućnosti kakvu svi priželjkujemo, bez obzira na godine.  Oni imaju skrivene želje, imaju sliku svoje budućnosti.

U sljedećih su  nekoliko redaka, umjesto čestitke, izdvojene njihove želje upućene baš njoj, sretnijoj budućnosti. Neka nam one budu zamjena za čestitku, onu klasičnu, koju izgovaramo i ispisujemo svake godine u prosincu.

 „Živim u godini u kojoj je nemoguće, moguće. Živim u 2020. To je jedna od najstrašnijih godina mojega života. Ona je horor o kojem smo prije mogli samo sanjati, pisati romane i njime strašiti malu djecu. Taj je horor postao naša stvarnost. Svi bismo se mi vratili natrag u one stare dane. Volio bih da sve opet bude kao prije… Da ne moram ići u školu bez prijatelja iz drugog razrednog odjela, da ne moram nositi masku u školi i držati taj neki razmak… Nedostaje mi vrijeme kada smo u školi mogli slobodno hodati hodnicima, zabavljati se, praviti se važni pred nekom simpatičnom djevojkom, ići u druge države, putovati i zabavljati se. Nedostaje mi vrijeme kada sam bez problema mogao za praznike ići u Hercegovinu k baki i didi, osjetiti miris te iste Hercegovine i razmijeniti pokoju šalu sa svojim didom. Nedostaje mi kupovina u bakinu društvu, nedostaje mi šareni grah za ručak, ljetno kupanje u rijeci, zajedničko zamatanje darova za Božić…i još mnogo toga. Više od svega želio bih da se sve vrati na staro i da svi možemo sa svojim obiteljima uživati u predivnome svijetu.“

Jakov M.

 „Želio bih da nestane siromaštva i gladi. Želio bih da se multimilijarderi ne razbacuju novcem, nego da Afriku opskrbimo vodom i hranom i da djeca ne umiru zbog pothranjenosti.

Želio bih naučiti voziti motor. Želio bih da izume leteći električni automobil jer tada ne bi bilo gužve na semaforima. Tada bi svijet imao čišći zrak.“

Borna B.

 „Želim život bez straha od različitosti i život u kojem svi imamo jednaka prava. To bi bila idealna zajednica u kojoj bismo se svi međusobno poštovali. Da život nema predrasude i diskriminacije, bio bi ljepši. Mi moramo tome težiti, nadati se takvom svijetu. On se polako mijenja i mi se mijenjamo s njim.“ 

Eva S.

 „Želio bih da doktori u budućnosti poboljšaju stakla za naočale koja ne bi propuštala štetni dio digitalne svjetlosti. Želio bih da imaju i svjetlo za čitanje u mraku. Želio bih da putovanja brodom i avionima koštaju manje. Želio bih da radnici u trgovinama dobiju posebnu zaštitu tijekom Black fridaya…

Želio bih ja puno toga, ali najviše od svega želim da iduća godina ne bude kao ova 2020.“

Mario H.

 „Želio bih nastaviti trenirati, no ne neki poseban sport. Ili, kad bolje razmislim, možda ne bih toliko trenirao svoje mišiće i tijelo, nego svoj mozak i emocije. Jednom tjedno volio bih izaći negdje s prijateljima ili sa svojom obitelji i htio bih se iskreno dobro zabavljati. Sebe smatram jednostavnim čovjekom, ali meni bi trebalo puno stvari u životu. Trebalo bi mi puno zdravlja, sreće, veselja i ljubavi, ali ne i novaca. Najsretniji bih bio bilo gdje na svijetu, samo da sam okružen prijateljima i svojom obitelji.“

Vito B.

 „Želim dokazati da je u budućnosti sve moguće. Samo je važno sanjati. Znam da zvuči djetinjasto, ali je istina. Budućnost kakvu želim jednostavna je. To je moja prošlost. Biti po cijele dane vani. Iskoristiti vrijeme za priču, vrijeme za življenje, vrijeme za igru, istraživanje i zezanje, vrijeme za penjanje po stablima, smijanje, vrijeme za slobodu…“

Tonka B.

 „Ako je netko drugačiji, najlakše je reći da je čudan. Ako si debeo, ljudi misle da previše jedeš, kada si jako mršav, ljudi misle da si anoreksičan. Nosiš li naočale, onda si štreber. Ako nemaš skupi mobitel, nemaš novaca i nisi cool. Ako si lijepa, onda si i umišljena. Ako nemaš dobre ocjene, onda si glup i nećeš biti uspješan u životu. Svijet bi bio sretnije mjesto kada se ne bismo morali brinuti što drugi misle o nama… Želim takvu budućnost jer u njoj nema čudnih ljudi, samo zanimljivih i drukčijih.“

Lara Arizona L.

 „Jučer, danas, sutra. Sve su to slična vremena, ali opet toliko različita. Što se dogodilo, dogodilo se. To ne možemo promijeniti, ali možemo pokušati promijeniti ono što će se dogoditi. Razmislite malo i sami. Željela bih da ljudi više cijene ono što imaju. Za liječenje ili operaciju bolesna čovjeka ili djeteta treba izdvojiti silan novac. Zar život ima cijenu? Ima li obrazovanje cijenu? Današnji svijet funkcionira potvrdnim odgovorom na postavljena pitanja. Željela bih da se to u budućnosti promijeni.

Zamislite, probudite se u idealnom svijetu. Nema ratova, nema krađa, svi se međusobno poštuju, nema pandemije, globalnog zatopljenja, nepravde, gladi…. Samo zamislite… Je li to budućnost u kakvoj želite živjeti? Ako je odgovor da, zapitajte se što možete promijeniti za bolju i sretniju budućnost. Nemojmo živjeti u prošlosti, ali ni u budućnosti. Živimo u sadašnjosti, mijenjajući je učeći iz prošlosti i pokušajmo na tim temeljima graditi bolje sutra.“

Lara Luna Ž.

Ovo su zaista posebna promišljanja.

Svi želimo da blagdansko vrijeme u nama probudi ono najjednostavnije,

ali i najčudesnije i najveće vrijednosti.

I svijet će tada biti bolji.

Zar jedan bolji svijet nije najljepša čestitka i želja ovih blagdana?

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje korisničkih usluga te za olakšavanje navigacije našim stranicama.