Županijska je smotra literarnoga, dramskoga i novinarskog stvaralaštva učenika osnovnih i srednjih škola Grada Zagreba – LiDraNo prvi put održana školske godine 1991./1992. u Centru mladih Ribnjak. Ove je godine održana jubilarna 30. smotra, LiDraNo 2021. Tijekom svih tih godina LiDraNo je opravdao prvotna očekivanja i ostvario najvažniji cilj – uvođenje mladih naraštaja u svijet stvaralaštva pisaca, glumaca i novinara.
Županijski je domaćin ove godine, i to po 27. put, bila OŠ Antuna Gustava Matoša. Na Županijskoj su nas razini predstavljali učenici u sva tri izraza: literarnom, novinarskom i dramsko-scenskom i to u kategoriji pojedinačnog nastupa.
U pojedinačnom je dramsko-scenskom izrazu nastupila Mia Janić, učenica 5.a razrednoga odjela, koja je izvela monolog U životu je važno imati pet, autorice Sanje Polak. Mentorica i učiteljica Davorka Ljevar ponosna je na izvedbu svoje učenice te je pred našom glumicom još puno veselih dramskih trenutaka.
U literarnom je izrazu naša predstavnica bila Ela Jutriša, učenica 4.b razrednoga odjela. Njezin je rad Svađa predložen za Državnu razinu natjecanja. Zasigurno je povjerenstvo u Elinom radu prepoznalo stvaralačku kvalitetu. Na uspjeh je svoje učenice posebno ponosna njezina učiteljica i mentorica Marina Hranilović Hadžić.
U novinarskom je izrazu školu predstavljao Filip Cvitić, učenik 7.d razrednoga odjela. Njegov je novinarski rad kratki osvrt na književno djelo Duga, autora Dinka Šimunovića. Rad je našega Filipa U potrazi za sretnijim životom također predložen za Državnu razinu natjecanja. Na izdvojeno je i kritičko razmišljanje o ovome književnome djelu ponosna i Filipova učiteljica i mentorica Andrea Bosanac.
Čestitke našim LiDraNovcima!
Svađa
U jednoj školi u gradu Zagrebu sretno je živjela jedna svađa. Bila je jako živahna. Svaki nesporazum koji bi napravila, činio ju je većom i tvrdoglavijom.
Jednoga dana došla je pred učionicu 4.b razreda. Smijuljila se puzeći ispod klupa. Prišla je jednoj klupi i gumicu s nje prebacila na drugu klupu. To djecu nije posvađalo. Svađa se začuđeno prikrade djevojčicama koje su kartale. Gurne jednu knjigu. Knjiga je pala i prestrašila dječaka koji je prolazio. On je pao i rasprsnuo karte. Djevojčice se ne naljute, već ustanu i donesu obloge iz kabineta kako bi mu smanjile bol u koljenu. Tako je svađa svakoga dana pokušavala posvađati djecu.
Svaki neuspjeli nesporazum činio je svađu manjom. Pokušavala je sve što je znala. Djeca se nisu dala posvađati. Na kraju, svađa odustane i ode plačući.
Ela Jutriša, 4.b
Osvrt na djelo Dinka Šimunovića Duga
U potrazi za sretnijim životom
Duga je pripovijetka tragičnoga sadržaja koji zastrašujuće podsjeća ne neke stvarne događaje u suvremenom vremenu gdje čovjek traži zrake ravnopravnosti i prihvaćanja u društvu.
Pripovijetka Dinka Šimunovića Duga u svojoj se sadržajnoj dubini bavi diskriminacijom između djevojčica i dječaka (muškaraca i žena). Sadržajem pripovijetka ističe da diskriminacija i predrasude počinju od trenutka rođenja te nas mogu pratiti kroz cijeli život. Taj problem i dalje postoji u svijetu, no nije toliko izražen kao u vrijeme oživljavanja pripovijetke koja je nastala 1907. te je prvi put objavljena u književnome časopisu „Suvremenik“.
Ženski likovi vode priču u vremenu kada je teško bilo biti žensko dijete. Zasigurno zbog tadašnjeg problema diskriminacije između ženskoga i muškoga roda. U djelu se Emilija (Srnina majka) ne prikazuje kao baš dobar lik. Ne dopušta Srni, Brunhildi, da se igra s dječacima. No, ne možemo je kriviti jer ona nije odredila i propisala takav društveni poredak. Ona je tek jedan vojnik u bitci i poslušnik koji provodi običaje jer je i ona žensko te to mora činiti. Sava, kao još jedan od ženskih likova, prikazana je kao dražesna i skromna djevojka. No, da u djelo nije uveden njezin lik, Srna nikada ne bi pokušala pretrčati ispod duge. Tko je krivac za ovaj nesretni događaj? Krivnja pada na glavnoga okrivljenika, a to je društvo koje je u to doba njegovalo diskriminaciju i neravnopravnost između dječaka i djevojčica u odrastanju. Očito je da je to onaj dublji sadržaj i tema ove pripovijetke.
Zašto se onda pripovijetka naziva Duga? Zato što je ključni trenutak u pripovijetci bio kada je Srna pokušala pretrčati ispod duge zbog legende čiji ju je sadržaj naveo da će, učini li po njezinu sadržaju, postati muško. Zbog te je želje umrla, a njezini su se roditelji ubili. Da nije bilo ove legende, Srna bi možda tražila neko drugo rješenje i priča bi završila drukčije. Da je kojim slučajem uspjela potrčati ispod duge i da je to moguće učiniti, te da je nekim čudom postala muško, kraj bi bio puno čudniji. Možda bi je njena majka i otac prihvatili, a možda i ne. Možda bi na kraju na nju okolina gledala kao na nakazu ili možda kao na čaroliju ostvarenja legende…
Filip Cvitić, 7.d