SVIJET BEZ ODRASLIH

Probudio sam se i istog trena povikao:

-Mama,tata koliko je sati!

Nitko se nije javio. Malo sam se prepao jer se inače uvijek jave. Ja se jako volim igrati sa svojim

roditeljima. Svuda sam ih tražio, ali ih nisam našao. Vani su bila sva djeca iz našeg kvarta. Nigdje na

vidiku nije bilo ničijeg roditelja. Pitao sam jednog dječaka gdje su svi odrasli, a on je rekao:

-Pa zar nisi čuo? Vanzemaljci su ih oteli!

Bio sam jako prestrašen, ali većina nije. Djeca su išla na bazene ili u kino, Čak su išli u trgovine i krali kompjutere i igrice.Cijeli svijet je bio prelud, svi su besplatno jeli u KFC-u, ali jedino ja nisam. Bilo mi je žao mame i tate. Sve mi se činilo malo nestvarno i pomislio sam da sanjam. Pljusnuo sam si  šamarčinu i probudio sam se. Cijelu sam priču prepričao mami, a mama je rekla:

-Ne brini se, uvijek sam uz tebe.

Filip Musa, 6.b